U Letovaniću već osam godina djeluje Udruga osoba s intelektualnim teškoćama „Anđeoska srčeka“, mala zajednica u kojoj se ne okuplja samo zbog radionica i kreativnog rada, već prije svega zbog druženja, pripadnosti i osjećaja da svatko može dati svoj doprinos zajednici.

Udrugu je prije osam godina osnovala i od tada vodi njezina predsjednica Snježana Kušan. Ideja za osnivanje udruge rodila se iz osobnog razloga i potrebe da njezina kći Katarina, danas 33-godišnjakinja s intelektualnim i neurološkim teškoćama, dobije prostor u kojem će se osjećati prihvaćeno i korisno.

Katarina nakon 21. godine više nije mogla nastaviti školovanje zbog svojih zdravstvenih teškoća. Prethodno je bila uključena u rad kluba Žabica, no veći broj ljudi i skučen prostor predstavljali su joj problem. Nakon jedne teške operacije potpuno je prestala odlaziti.

Tada je, kroz suradnju s Dobrovoljnim vatrogasnim društvom Letovanić i Snježaninim obiteljskim vezama, nastala ideja o zajedničkom druženju. Sve je počelo gotovo spontano – pomaganjem oko kićenja božićnog drvca, a potom i prvim zajedničkim radovima.

– Onda smo rekli – zašto ne bismo napravili udrugu da se malo djeca druže. Tako je nastala naša udruga. Nismo očekivali da će se toliko razgranati. – prisjeća se Snježana.

Danas „Anđeoska srčeka“ okupljaju između 12 i 13 članova s intelektualnim ili drugim teškoćama u razvoju, većinom s područja Općine Lekenik. Imaju članove iz Letovanića, Brežana Lekeničkih, Starog Broda, Lekenika i drugih mjesta, a nekoliko ih dolazi i iz Siska i Zagreba.

Dob članova je različita, od mlađih do onih u pedesetim godinama. Mnogi od njih nisu uključeni u druge udruge i najveći dio vremena provode kod kuće.

Upravo zato druženja i radionice imaju puno veće značenje od samog kreativnog rada.

– Oni ne idu nigdje. Kroz naše druženje osjećaju se korisno u zajednici. Naše radionice potiču ih da vide da su vrijedni i da mogu nešto napraviti kroz rad. – objašnjava Snježana.

U udruzi se izrađuju različiti predmeti, a posebno nastoje koristiti motive povezane s krajem iz kojeg dolaze. Izrađuju, primjerice, magnete s fotografijama Letovanića, Lekenika i okolice, a članovi sudjeluju u osmišljavanju i izradi proizvoda.

No ono što je možda najvažnije jest da svatko ima svoju ulogu.

Snježana posebno izdvaja Ivanu Krnic, djevojčicu s intelektualnim teškoćama koja je kroz godine toliko usavršila dekupaž da danas može pokazivati drugima kako se radi.

– Ona to toliko precizno radi i s toliko strpljenja. Ona uživa u tome. Zna me nazvati i pitati: ‘Teta Snježana, kad ćemo opet doći? Ja bih nešto radila.’ Onda joj uvijek damo da nešto radi. Zna raditi i kod kuće. – priča Snježana.

Jedan od članova, Mario Skrbin, koji danas živi u Maloj Gorici, također je pronašao svoju ulogu. Posebno voli sudjelovati kada udruga ima štandove, a Snježana ga u šali naziva njihovim „najvećim trgovcem“.

– Svatko je našao svoju ulogu i funkciju i to je super. Nastojimo si međusobno pomagati i nadopunjavati. – dodaje Kušan.

Radionice se održavaju kada god je moguće, a cilj je da se organiziraju barem dva puta mjesečno. No članovima često nije ni potreban poseban program – dovoljno im je da se nađu, razgovaraju i provedu vrijeme zajedno.

– Nije nužno da se mora nešto raditi. Njima je bitno da se druže. Kroz taj kreativni rad oni se ujedno osjećaju vrednije.

Članove posebno vesele i zajednički izleti, kupanja i druženja sa zdravim osobama. Takve aktivnosti nastoje organizirati barem dva puta godišnje, a odlazak u toplice za mnoge je jedan od najdražih događaja.

Upravo je inkluzija jedna od važnih vrijednosti udruge. „Anđeoska srčeka“ pritom ne okupljaju samo osobe s teškoćama. U druženjima sudjeluju djeca, mladi i odrasli bez teškoća koji žele biti dio njihovih aktivnosti.

– Posebno ih veseli druženje sa zdravim osobama koje prema njima nemaju nikakve predrasude, nego se s njima normalno druže i pomognu im ako nešto zapne. – kaže Snježana.

Takvo je u srijedu održano književno druženje “Pale sam na svijetu”, na kojem se okupilo osmero djece – šestero osoba s teškoćama i dvije djevojčice bez teškoća, uz njihove mame. Susret je, kaže Snježana, prošao u vrlo ugodnoj atmosferi, uz puno smijeha i zadovoljstva, a sudionici su poželjeli da se ponovno organizira.

Udruga koja treba više prostora

Jedan od problema s kojima se „Anđeoska srčeka“ godinama susreću jest prostor.

Udruga trenutačno koristi prostoriju u zgradi mjesnog odbora u Letovaniću, no riječ je o prostoru koji, prema Snježaninim riječima, nije primjeren za kvalitetan rad.

Kada organiziraju radionice, često koriste veću prostoriju Udruge vinogradara i voćara sv. Bartol, Letovanski Vrh. Za korištenje sanitarnog prostora pomažu im i ugostitelji iz mjesta, kojima je Snježana zahvalna na razumijevanju.

Za članove kojima su potrebne češće pauze i pristup sanitarnom čvoru to nije samo pitanje komfora, nego osnovnih uvjeta za sudjelovanje u aktivnostima.

Snježana se zato nada da će se obnovom zgrade mjesnog odbora, o kojoj se govori, stvoriti primjereniji uvjeti ne samo za „Anđeoska srčeka“, nego i za druge korisnike tog prostora.

Od lokalne udruge do suradnji koje su otišle daleko izvan Lekenika

Tijekom osam godina udruga je ostvarila brojne suradnje s drugim udrugama i organizacijama, među kojima su zajednica „Vjera i svjetlo“ iz Siska, Klub „Žabica“ i brojne udruge s područja Općine Lekenik.

Posebno pamte suradnju sa Star Film Festivalom, za čiju su desetu obljetnicu članovi „Anđeoskih srčeka“ osmislili privjeske. Njihov je motiv potom izrađen u jednom obrtu, a privjesci su završili kod sudionika festivala iz različitih dijelova svijeta.

– To je bila jedna jako lijepa suradnja. Mi smo nešto napravili, bio je njihov logo, bila je naša školjkica iz Kupe i podaci udruge, da djelujemo u Općini Lekenik. Tako je cijeli svijet kroz to mogao saznati za našu općinu i za udrugu. – ističe Snježana.

Udruga je također surađivala s mladencima koji su umjesto klasičnih poklona za svoje svatove odlučili donirati novac „Anđeoskim srčekima“. Članovi udruge tada su izradili oko 200 flašica koje su mladenci darovali svojim gostima.

Takve suradnje, kaže Snježana, udruzi mnogo znače jer omogućuju nabavu materijala, organizaciju izleta, rođendanske poklone i druge aktivnosti koje članovima donose veliko veselje. Jer, kako kaže, ne trebaju im velike stvari. Ponekad je dovoljan odlazak na kupanje, zajednički izlet, sladoled ili poklon za rođendan.

Iako se udruga kroz godine razvijala, Snježana i dalje smatra da postoji potreba za većim uključivanjem osoba s teškoćama u život lokalne zajednice.

Posebno ističe kako se još uvijek događa da roditelji tek nakon godina saznaju da „Anđeoska srčeka“ postoje, iako udruga redovito objavljuje svoje aktivnosti i sudjeluje na manifestacijama.

Zato pozivaju nove članove, ali i sve one koji žele pomoći, sudjelovati u radu ili jednostavno provesti vrijeme s njihovim članovima.

– Donacije su uvijek dobrodošle. – kaže Snježana, ali jednako je važna i svaka osoba koja je spremna doći, družiti se, pomoći na radionici ili jednostavno nekome posvetiti svoje vrijeme.

Jer „Anđeoska srčeka“ već osam godina pokazuju da inkluzija ne mora biti velika riječ iz službenih dokumenata.

Ponekad izgleda sasvim jednostavno – kao radionica za stolom, zajednički odlazak na kupanje, razgovor uz kavu ili osoba koja drugoj osobi pokaže kako nešto napraviti.

I upravo u tome Snježana vidi najveću vrijednost udruge – da njezini članovi znaju da su dio zajednice, da nešto mogu napraviti i da njihov trud netko vidi i cijeni.

*Dio sadržaja kreiran je uz pomoć AI-a.