Na području Turopolja, od Letovanićkog luga do Šiljakovačke Dubrave, provodi se četverogodišnji istraživački projekt Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu. U središtu istraživanja su šume hrasta lužnjaka i običnoga graba, a jedna od najvažnijih istraživačkih ploha nalazi se upravo na području Općine Lekenik. Voditeljica projekta izv. prof. dr. sc. Irena Šapić pritom je i sama vezana uz ovaj kraj – živi u Brežanama Lekeničkim.

Kako se šuma mijenja kroz godine? Što se događa s tlom, biljnim vrstama, mikroklimom i organizmima u tlu kada šuma stari ili kada započne njezino pomlađivanje? Kakav je utjecaj gospodarskih zahvata na šumski ekosustav?

Na ta i brojna druga pitanja pokušava odgovoriti projekt „Utjecaj starosti sastojina hrasta lužnjaka i običnog graba na florni sastav, mikroklimu, pedofiziografske i biološke značajke tla – ForEcoForBio“.

Projekt traje četiri godine, a na širem području Turopolja postavljena je 31 monitoring ploha, od Letovanićkog luga do područja Velike Gorice. Plohe se nalaze na geografski bliskim lokacijama, u istom stanišnom tipu i jednakim makroklimatskim uvjetima, što istraživačima omogućuje usporedbu različitih dobnih faza šume.

Jedna od ključnih ploha nalazi se u gospodarskoj jedinici „Pešćenica-Cerje“

Posebno mjesto u istraživanju ima područje Općine Lekenik. Upravo kod nas nalazi se velik dio monitoring ploha, ali i sastojina hrasta lužnjaka stara više od 170 godina, koja je izuzeta iz gospodarenja.

– Priroda nam uvijek daje dobre smjernice i uči nas. Upravo iz te sastojine, stare 170 godina, koju smo uzeli kao kontrolnu plohu, možemo vidjeti u kojem se smjeru razvija šumska sastojina ukoliko se u njoj ne provode gospodarski zahvati te se prepusti svojevrsnom spontanom razvitku. – objašnjava nam profesorica Irena Šapić.

Sastojina se nalazi u blizini Poljane Lekeničke, a prostire se na oko 2,5 hektara. Za istraživače predstavlja iznimno vrijednu priliku jer je mogu uspoređivati s gospodarenim šumama različite starosti. Projekt tako na jednom području omogućuje ono što bi bilo gotovo nemoguće pratiti klasičnim načinom – razvoj šume kroz desetljeća.

– Ovime smo dobili svoj vlastiti time-lapse. Uštedjeli smo 170 godina postavljajući plohe na različito prostorno raspoređenim lokacijama, a dobili smo kompletnu sliku kako se šuma razvija kroz 170 godina. – ističe Šapić.

Zašto je važno imati plohe upravo na ovom području?

Ideja za projekt proizašla je iz ranijih istraživanja hrasta lužnjaka, među kojima su bila i istraživanja provedena u Spačvi. Međutim, istraživačima je za potpuniju sliku nedostajalo više različitih parametara na većem broju ploha – između ostalog, podaci o mahovinama, mikroklimi i biološkim svojstvima tla.

Umjesto da se istraživanje koncentrira na udaljenije lokacije, odlučili su plohe postaviti na širem području Turopolja.

– Htjeli smo da to bude bliže, da možemo novac iskoristiti na opremu, a ne na putovanja. Dok odeš do Spačve putni troškovi rastu i gubi se vrijeme, a mi sve to imamo tu, još i bolje. – kaže voditeljica projekta.

Prednost je i u tome što se sve plohe nalaze unutar relativno malog područja, u istim klimatskim i stanišnim uvjetima.

– Sve imamo u krugu od 20 kilometara. To je ista makroklima, jer mi proučavamo promjene mikroklime šume, pa makroklima mora biti ista. Područje nam je isto, pedologija je ista, sve je isto.

Što znanstvenici zapravo prate?

Istraživanje je interdisciplinarno i uključuje tri radne skupine. Floristička i vegetacijska skupina prati biljke i mahovine te promjene u biljnom sastavu šume. Mikroklimatska i mikrobiološka skupina prati temperaturu i vlagu zraka i tla te mikroorganizme poput bakterija i gljiva. Pedološka skupina istražuje svojstva tla i organizme koji u njemu žive.

Do sada je postavljena oprema za mikroklimatska mjerenja na svim monitoring plohama, odrađen je dio tipizacije tla na pedološkim profilima kao i velik dio florističko-vegetacijskih istraživanja. Do kraja projekta će se dobiti cjelokupne baze podataka, a samo u okviru fitocenoloških istraživanja napraviti će se 155 snimaka.

– Projekt će rezultirati nizom znanstvenih i stručnih radova, ali i studentskih diplomskih radova. – kaže Šapić, dodajući kako su monitoring plohe zamišljene kao trajne plohe koje bi se trebale pratiti i nakon završetka projekta, uz pronalazak novih izvora financiranja.

Što se događa nakon sječe?

Jedan od posebno zanimljivih dijelova istraživanja odnosi se na obnovu šume. Javnosti pogled na posječenu šumsku površinu često izaziva nelagodu, no upravo takve faze predstavljaju važan dio prirodnog ciklusa gospodarenih šuma.

Prema dosadašnjim preliminarnim opažanjima, najveće promjene događaju se tijekom perioda pomlađivanja. No, kako objašnjava Šapić, relativno brzo se vraćaju karakteristični uvjeti šumske sastojine.

– Najintenzivniji i najturbulentniji period upravo je u tom pripremnom, naplodnom i dovršnom sjeku. Prirodnim pomlađivanjem pod zastorom krošanja starih stabala osigurava se da šumsko tlo ne ostane bez šumskog pokrova. U vrijeme dovršnog sijeka već se razvila nova generacija šumskog drveća, iako mlada sastojina još nema karakterističan izgled odrasle šume. Međutim, vrlo brzo, već tijekom prvoga dobnog razreda, odnosno do približno 20 godina starosti, mlade biljke postupno izrastaju u mlada stabla, a šuma poprima svoj prepoznatljiv izgled, florni sastav i stanišne uvjete.

Gospodarska šuma dinamičan je ekosustav koji ima svoj razvojni ciklus i tijekom vremena se neprestano mijenja. Ovim projektom pokušat ćemo bolje razumjeti kojom se brzinom i na koji način te promjene odvijaju.

Zašto se šumom gospodari?

Jedna od važnih poruka ovog projekta upravo je potreba za boljim razumijevanjem šumskog gospodarenja. Šumarstvo je organizirana gospodarska djelatnost usmjerena na održivo gospodarenje, zaštitu, njegu i obnovu šuma. Gospodarenjem šumama nastoji se povećati količina i kakvoća drvne mase, uz istodobno očuvanje i unapređenje općekorisnih funkcija šuma, kao što su zaštita tla i voda, ublažavanje klimatskih promjena, očuvanje biološke raznolikosti te rekreacijska, zdravstvena i krajobrazna vrijednost šuma. Šumom se gospodari kako bi se trajno i održivo osigurale sve njezine funkcije, gospodarske, ekološke i društvene uz očuvanje šumskog ekosustava, biološke raznolikosti i sposobnosti šume za prirodnu obnovu.

Hrast lužnjak ima svoj životni ciklus. Šuma prolazi kroz fazu mladosti, razvoja, pune zrelosti, a potom starenja i propadanja. Kod šume hrasta lužnjaka i običnog graba ophodnja traje oko 140 godina, nakon čega sastojina ulazi u fazu pomlađivanja.

Cilj je omogućiti razvoj nove generacije stabala, pri čemu je posebno važno osigurati dovoljno svjetla za mladi hrast. Nakon toga slijedi dugotrajan proces njege mlade šume, kroz čišćenja i prorijede, kako bi se osigurao rast i razvoj fenotipski (izgledom) najboljih stabala. Prorjeda je šumskouzgojni postupak kojim se uklanjanjem odabranih stabala osiguravaju bolji uvjeti za rast, razvoj, kvalitetu i stabilnost preostalih stabala i cijele šumske sastojine.

„Šumarstvo je kao nogomet – svi se razumiju“

Dr.sc. Irena Šapić pritom upozorava i na neke uvriježene predodžbe o šumarstvu.

– Kad gledaš šumarstvo, nekako se svi razumiju u šumarstvo. Šumarstvo je kao nogomet – svi se razumiju, svi sve znaju. – kaže uz osmijeh.

No iza gospodarenja šumama postoji dugoročan sustav koji se temelji na poznavanju biologije, tla, klime, biljnog svijeta, ekologije vrsta drveća te rasta i razvoja sastojina. Prema njezinim riječima, upravo su srednjodobne gospodarske šume često među najzdravijim i najotpornijim šumama, uključujući otpornost na klimatske ekstreme, bolesti i nametnike.

Lekenik kao prirodni laboratorij

Projekt ForEcoForBio tako nije važan samo za znanstvenike i buduća istraživanja. On može pomoći i u boljem razumijevanju toga što se događa u našim šumama, kako reagiraju na gospodarske zahvate i klimatske promjene te kako se kroz desetljeća mijenjaju biljni i životinjski svijet, tlo i mikroklima.

Posebna je vrijednost što se dio tog velikog znanstvenog istraživanja odvija upravo na području Općine Lekenik. Za Irenu Šapić, koja živi u Brežanama Lekeničkim, ovo je ujedno i prilika da se znanstveni rad poveže s prostorom koji dobro poznaje.

– Ovo je jedan super projekt za šumarsku struku, da bolje upoznamo reakciju i mogućnost prilagodbe šumskog ekosustava na različite utjecaje, uključujući utjecaj gospodarskih zahvata. – zaključuje.

Istraživanje će se nastaviti još nekoliko godina, a podaci prikupljeni na 31 monitoring plohi trebali bi ponuditi puno jasniju sliku o tome kako se hrastovo-grabove šume mijenjaju kroz različite faze razvoja.

A jedna od najvrjednijih „učionica na otvorenom“ pritom se nalazi upravo u našem kraju – u šumama Lekenika.

*Dio sadržaja kreiran je uz pomoć AI-a.